Rodni kraj


Zlatna sehara

I stigoh kuci umoran al sretan,
Ali i s tugom i puno sjete,
Umor me svlada, zaklopih oci,
Uskoro zaspah ko malo djete.

U snu pronadjoh cudnu seharu,
Koja je unutra sva puna zlata,
Nikakvo zlato tražio nisam,
Ne privlaci me miris dukata.

I u snu zbunjen bisere gledam,
Otkud kod mene što moje nije,
I dali ova zlatna sehara,
Tajnu nekakvu možda krije.

Dukati žuti, biserje sija,
Ko da mi kaže sve je tvoje,
Zašto baš meni cudim se svemu,
Milion pitanja u snu se roje.

U sabah rani otvorih oci,
Zahvalih Onom koji sve stvara,
Presretan što sam u svojoj kuci,
Bosna je moja zlatna sehara.

------------------------------------------

Nije nista kao prije

Kad pogledam stare staze,
Nije nista kao prije,
Kao da su neke druge,
Kuce baste i avlije.

Nije nista kao prije,
Sve nekako drugacije,
Ni oblaci isti nisu,
Samo ista kisa lije.

Nije nista kao prije,
Sve je manje i starije,
Nepoznato i tamnije,
Samo isto sunce grije.

Nije nista kao prije,
Svak se sada manje smije,
Cak ni ljudi isti nisu,
Samo isto zito zrije.

Nije nista kao prije,
Kazu da je bogatije,
A meni je sve jadnije,
I u srcu sve hladnije

------------------------------------

Pokraj pruge

Rastao sam pokraj pruge,
Divio se daljinama,
Brojao sam sve vagone,
I hodao po sinama.

Sanjao sam kad cu uci,
U vozove sto odlaze,
U daljini srecu naci,
Zaboravit stare staze.

Pokraj pruge stara klupa,
Vozove sam nekad ceko,
Otisli su svi vozovi,
I ja moradoh daleko.

Pokraj pruge na stanici,
Presusila stara cesma,
Ni putnika vise nema,
Ne cuje se vise pjesma.

Pokraj pruge na stanici,
Stojim opet, kosa sijeda,
Gdje je sada onaj djecak,
U daljine dal jos gleda.

------------------------------------------

Zelena rijeka

Kroz moje djetinjstvo tekla je rijeka,
valovi nosili ezan sa munare,
prve sam sure ucio kraj nje,
harfove prve iz sufare.

Onda su dosla teska vremena,
Kad sve se rusi i sve izgara,
Proguta plamen dzamiju staru,
U vodu pala vitka munara.

Jos uvijek tece zelena rijeka,
Na njene obale ne idem cesto,
Moj dzemat na me i sada ceka,
U safu prazno je moje mjesto.

A moje srce cesto pozeli,
u susret mojoj rijeci da krene,
da opet cujem ezan sa munare,
i uzmem abdest sa obale njene.

----------------------------------------------

Jos uvijek sanjam...

Jos uvijek sanjam maleno selo,
Idilu kakve nema vise,
Jos uvijek sanjam psenicu zrelu,
I topli vjetar sto je njise.

Jos uvijek cujem djeciju vrisku,
Tu ispred skole stare,
Jos uvijek cujem mujezina,
Dok ezan uci sa munare.

Jos uvijek sanjam prasnjavi sokak,
I bose noge u prasini,
I nanu staru jos uvijek vidim,
Dok abdest uzima u tisini.

Jos uvijek vidim kucu staru,
Koje odavno vise nema,
Stalu sa daskom prekrivenu,
I psa u hladu kuce sto drijema.

Jos uvijek sanjam a onda patim,
I tuga mi se na licu pise,
Ne mogu, ne mogu da se vratim,
Jer tamo nema nikoga vise.

---------------------------------------

Ja nikad nisam... (Hercegovina)

Ja nikad nisam bio u Rimu
I ne znam da li cu ikad biti
Vise bih volio kraj Tekije
Sa vrela Bune vodu piti.

U Pariz nikad isao nisam,
Ni vidio trijumfalnu kapiju,
Vise bih volio u Mostaru,
da vidim onu staru cupriju.

Nikad u Londonu nisam bio,
I ne planiram jednoga dana,
Vise bih volio na Radimlji,
da vidim stecke dobrih Bosnjana.

Preko bare letio nisam,
A sta bih tamo, bas se pitam,
Vise bih volio jednom u Stocu,
da ove stihove nekad procitam.

-------------------------------------------------

Sljiva

Bjelica sljiva savila je grane,
Plodove socne nekad sam brao,
A sad ko stranac pred svojom kucom,
Pomalo uplasen zbunjen sam stao.

Da li da udjem u dvoriste drago,
Tu su sada ljudi neki nepoznati,
Sve mi je poznato al nekako staro,
Da li ce me barem sljiva prepoznati.

I oni zbunjeni isto kao i ja,
Mogu da razgledam nista mi ne brane,
Jos nesto govore ja u drvo gledam,
Ono me pozdravlja, siri mi grane.

Ako nesto trebas, ti slobodno uzmi,
Naslonjen mi rece na ogradu krivu,
Odmahnuh glavim ,Ne treba mi nista,
Al bih samo jednu da uberem sljivu.

-----------------------------------------------------

Bosna

Sve je to Bosna, rijeke i polja
Una, Neretva, Sana i Drina
Sve je to Bosna planine nase
Kozara, Vlasic, Jahorina.

Sve je to Bosna carsije male
Kozarac, Tesanj, Vlasenica,
Sve je to Bosna gradovi pravi,
Sarajevo, Mostar i Zenica.

Sve je to Bosna najdraza nama
Sve je to nasa sreca, istina,
I dok smo zivi nije sama,
Sve je to nasa domovina.

-----------------------------


Kako je lijep
 
Kako je lijep moj rodni kraj
Kada pogleda sa Kamena
Kako je lijepo Vidjeti kulu
Sto stoji od starog vremena.

Kako je lijep moj rodni kraj,
Kada se pogleda zasija oko,
Vidi se Kozarac carsija stara,
I Trnopolje ravno siroko.

Kako je lijep moj rodni kraj,
I Kozarusa i Kamicani,
Kako je lijepa Mrakovica,
I Suhi Brod i Brdjani.

Kako je lijep moj rodni kraj,
Kako su lijepi sljivari njive,
Avlije basce i sokaci,
svi moji snovi jos tamo zive.

-----------------------------

Kamen

Ispod planine carsija stara,
zivi svoj zivot zimi i ljeti,
a vise carsije veliki kamen,
svakome pogled tamo leti.

Dok Starenica ko vrijeme tece,
sjeca se kamen proslih vremena,
bilo je mnogo teskih dana,
ali je najteze bez kozaracana.

I kozarcani kamen vole,
pogled na njega srca im grije,
opet se ezan carsijom cuje,
opet se hladna Sedra pije.

I oni sto su negdje daleko,
ne treba niceg da se stide,
dovoljno je da sklope oci,
i sliku kamena pred sobom vide.

Ispod planine carsija stara,
zivi svoj zivot zimi i ljeti,
a vise carsije veliki kamen,
svakome pogled tamo leti.

------------------------------------------

Kozaracki Jacijski Ezani


Noc je tiha na carsiju pala,
Sve ljepote u tami nestale,
Zlatno sunce ode na pocinak,
I zvijezde se ko fenjeri pale.

Prekri tama kamen Kozaracki,
Prekri pute i prekri bunare,
Kad odjednom iz te sve tisine,
Oglasi se se ezan sa munare.

I sa druge vec se ezan cuje,
I sa trece evo sad se javlja,
Doslo vrijeme za jacijski namaz,
Ne smije islam da se zaboravlja.

Burno vrijeme proslo kroz carsiju,
Sirom svijeta sad smo razbacani,
Al se opet sa munara cuju,
Kozaracki jacijski ezani.

---------------------------------------

Stari Grad

Procvao behar u starom gradu,
Zalijevaju ga majske kise,
A rusevine i pustos svud je,
Nikoga nema behar da mirise.

U rusevinama mirise cvijece,
Sazrele su prve tresnje rane,
A djece nema da ih beru,
I da penju se na njene grane.

Ne pamti stara kozarcka kula,
Da bila su ikad gora vremena,
Otjerali su narod stari,
Pucali na njih zbog imena.

Proljece svud je,a nikog nema,
Tek rusevine pogled kvare,
Izgorio je Kozarac cijeli,
I kozaracke dzamije stare.

(maj 1993)

----------------------------------------------------------

 Ulica divljih kestenova

S mutnicke dzamije ezan se cuje
Na namaz zove Kozarcane,
Ulica divljih kestenova,
Pamti i neke druge dane.

Sve manje ljudi carsijom seta,
Kako prolaze ljetni dani,
Dok u daljine nepregledne,
Odlaze dragi Kozarcani.

Ovdje ce ostati kamen stari,
Da cuva Kozarac do novog ljeta,
kada ce opet krenuti raja,
U svoju carsiju sa kraja svijeta.

Uskoro jesen ovdje ce stici,
Odnijece dio nasih snova,
Samo ce vjetar nositi ezan,
Ulicom divljih kestenova.

----------------------------------------------

Trnopolje

Kada se pogleda gore uz cestu
vidi se kozaracki kamen stari,
vide se sume pasnjaci, njive,
poneka kuca na Kozari.

Zalazi sunce, aksam se se sprema
a iza ribnjaka brda se plave,
spusta se vece nad ravnicom,
i prve zvijezde vec se pale.

Tisina svud je i nikog nema
u tami ko da se nesto skriva,
jer ne vidi se vise pruga,
ali se cuje lokomotiva.

To ljudi idu svojoj kuci
jer nigdje nije ljepse ni bolje,
i ja cu jednom u voz uci .
doci u svoje Trnopolje.

---------------------------------------------

Sjecanje

Spustilo se Trnopoljsko vece,
Vani tama skoro ko u rogu,
Na pocinak otisli su ljudi,
A ja evo zaspati ne mogu.

Jacija je vec odavno prosla,
A ja budan sam u noci ovoj,
Kao zvijezde sijaju kandilji,
Na munari novoj Trnopoljskoj.

Ratno ljeto u Bosni je bilo,
Nestali su mnogi dragi nasi,
Sa fatihom i suzom u oku,
Spominju se bivsi logorasi.

Prosli dani stradanja i tuge,
Svakoj boli Allah nadje lijeka,
Trnopolje zaspalo je moje,
I u miru novi dan sad ceka.

-------------------------------------------------

Gledao sam

Gledao sam zbunjeno i nijemo,
Crni oblak kako se izvija,
I suza je od tuge potekla,
Izgorjela nasa je dzamija.

Nisam znao na koju cu stranu,
Nepoznati bili su mi puti,
I dovu sam tiho saputao,
Dace Allah, ezan ce se cuti.

Cekali smo tuzno u tudjini,
Dani tuge ko da vjecno traju,
Dace Allah, samo On to moze,
Da krenemo svome rodnom kraju.

Allah nam je uslisao dove,
Svome gnijezdu vratile se laste,
Na temelju od dzamije stare,
sada nova i jos ljepsa raste.