Denijalova sehara

Poezija za djecu i odrasle

Autor: Denijal Dergic

Spjev i recital o Poslaniku Muhammedu



 

Recital

Milost svjetovima

Rođenje poslanika

Tiha noć  je na pustinju pala,
Sve ljepote u tami nestale,
Zlatno sunce ode na počinak,
I zvijezde se ko svjetiljke pale.

Prekri tama Mekku u pustinji,
Prekri Kabu i prekri kumire,
Tiš
ina je, ništa se ne čuje,
Samo Zemzem vrelo što izvire.

Niko ne zna da u tamnoj noći,
Jedna žena sva u bolovima,
Raduje se svome porođaju,
Rođena je milost svjetovima.

Zasijalo u sred noći sunce,
Sretnoj majci oči zaiskriše,
Rodila je sina odabranog,
Muhamed mu ime dodijeliše.

Mješaju se i radost i tuga,
Rodila je maloga jetima,
Djed Mutalib nježno ga podiže,
Muhamed je milost svjetovima.

Radosna se tada vijest proširi,
Po kućama mnogih Mekkelija,
Uskoro će noć  tamna da prodje,
I nad Mekkom sunce da zasija.

 

Mladalačko doba

U Mekki je tad nered vladao,
Neki čudni zakoni nastali,
Mušku djecu puštali da žive,
A žensku bi živu zakopali.

Grijeh je bio na svakom koraku,
Blud, nasilje, alkohol u noći,       
Od blata su pravili božanstva,
Mislili su da će im pomoći.

Tiha noć  je na pustinju pala,
Povjetarac iznad karavane,
Samo jedan mladić  budan sjedi,
Prisjeća se na minule dane.

Dvadeset je i pet ljeta prošlo,
Dječak sto je rođen one noći,
Sad je
čovjek kakvog nigdje nema,
Uskoro će on u brak da kroči.

Kraj amidže svog Ebu Taliba,
Rastao je čuvajući stada,
Očišćenog srca u grudima,
Gledao je kako nered vlada.

Volio je vjeru Ibrahima,
I da pravde za sve ljude ima,
El Emin je nadimak ponio,
Muhamed je milost svjetovima.

 

Objava

Godine su brzo prolazile,
Sa Hatidžom u skladnome braku,
Al je nešto on više vidio,
U životu, na svakom koraku.

U samoću išao je često,
U njemu su vladali nemiri,
Gledao je u zvjezdano nebo,
Ovo nisu stvarali kumiri.

U pećini za
čuo je -"Ikre",
Samo jedan, jedan Allah ima,
Saznao je istinu jedinu,
Poslana je milost svjetovima.

Ta istina Islam što se zove,
To je vjera u jednog Allaha,
Pravedna je, za sve ljude ista,
Za bogatog i za siromaha.

U islamu svi su ljudi isti,
I dobro se uvijek dobrim vra
ća,
Jer trun dobra Allah nagradjuje,
Vjernici su jedni drugim bra
ća.

Šerijat je za sve ljude isti,
U islamu ni
šta se ne krije,
Za vjernike D
žennet je nagrada,
Ali niko ni odba
čen nije.

 

Miradž

Po Mekki se vijesti brzo šire,
Počeli su neki novi dani,
Iskreni su njemu prilazili,
To su bili prvi muslimani.

Allahov je  poslanik on bio,
Branio je ljudska dostojanstva,
Jedne no
ći na Buraku podje,
Nepoznata posjeti  prostranstva.

Prošao je svih sedam nebesa,
I vidio mnoge poslanike,
Što su nekad prije njega bili,
Allahove vjerne podanike
.

Za namaze on propise dobi,
Na Mira
džu u tim časovima,
Pa se opet u Mekku povrati,
Muhamed je milost svjetovima.


Kurej
šije Muhamedu prijete,
Ne vole ga jer istinu kaže,
On je uvijek na strani slabijih,
Iskreno se za Islam zala
že.

Ubijati po
čeli su slabe,
Koje niko nema zaštiti,
Odluka je tada donesena,
Moraju se iz Mekke seliti.

 

Hidžra 

Kad Muhamed krenu ka Medini,
Dušmani ga htjedoše ubiti,
A kada se u pećinu skloni,
Pauk splete svoje tanke niti.

Kad potjera stiže do pećine,
Mislili su da nema nikoga,
A htjeli su ubit Muhameda,
Što vjeruje u jednoga Boga.

Krenuo je dalje kroz pustinju,
Prešao je mnogo teških milja,
U daljini ostala je Mekka,
Kamila ga donijela do cilja.

U Medini nasta radost prava,
Muhamed je bio na vidiku,
Svi su htjeli pred njega izaći,
Poljubiti ruku poslaniku.

Ensarije srcem dočekali,
Muhameda, svoga poslanika,
Tamo gdje je kamila zastala,
Uskoro je i džamija nikla.

Ezan se je začuo Medinom,
Ezan
što u džemat zove,
Da se sedžda samo Bogu
čini,
Da se Njemu upućuju dove.



Pobjeda Islama

U Medini islam procvjetao,
Bratili se jedni sa drugima,
Ezani se čuli sa džamije,
Muhamed je milost svjetovima.

Onda dođe do bitke na Bedru,
Muslimani časno pobijediše,
Na Uhudu izgubiše Hamzu,
Al se Islam širio sve više.

Hafizi su krenuli po svijetu,
I u časnu vjeru pozivali,
Poslaniku dolazili mnogi,
I šehadet pred njim kazivali.

Uskoro je u Mekku ušao,
Otvorena bila su mu vrata,
Popadaše na zemlju kumiri,
Te bezvrijedni kipovi od blata.

U Mekki je novi dan svanuo,
I zauvjek nestala je tama,
Oni
što su nekada mrzili,
Prihvati
še ljepotu Islama.

Opet Kaba ko nekad zablista,
Sa tavafom u iskrenom dinu,
Poslanik se tu kratko zadrža,
Pa se vrati  opet u Medinu.


Smrt Poslanika

Proširi se Islam na sve strane,
Svud je bila sloboda i pravda,
Arabija postade slobodna,
Al se ne
što desi iznenada.

Odjednom se Poslanik razboli
I on poče teško da boluje,
U Medini svak o tome priča,
Ali niko ne želi da čuje.

Svako misli brzo će to proći,
Svak se nada da
će ozdraviti,
Svak vjeruje da
će on ustati,
Sa pozdravom vje
čnim selamiti.

Al Poslanik sve je bolesniji,
On ve
ć znade da će da preseli,
Radostan je, ne brine se mnogo,
S Gospodarom susret ga veseli.

I u zadnjem trenu svog života,
On radostan sve ih do
čekuje,
Utjehu im on zadnju govori,
D
žennetu se vječnome raduje.

Melek smrti u goste mu stiže,
Kao što će stići nama svima,
Vjera islam savršena osta,
Muhamed je milost svjetovima.

 

Još nekoliko stihova o našem časnom Pejgamberu a.s.

 Hidžra

Nekad davno u pustinji,
Događaj se jedan zbio,
Sa riječima Ikre-uči,
Muhammed se pojavio.

U Islam je pozivao,
Za Islam se on borio,
Samo jedan Allah ima,
On je svima govorio.

Mušrici su odlučili,
Muhammeda da ubiju,
Da Islama više nema,
I istinu da sakriju.

Ne vidi se ništa više,
Iznad Mekke noć je tamna,
Da ubiju Muhammeda,
Odluka je pala sramna.

Kuću su mu opkolili,
Nestala je zadnja nada,
Čekali su taj trenutak,
Da ga sanak samo svlada.

Iz kuće je izašao,
Nije trebo da se krije,
Zaspale su sve ubice,
Vidio ga niko nije.

Prenuli se malo poslije,
Trgli se iz zaborava,
Muhammeda nije bilo,
Tek Alija mirno spava.

A Muhammed s Ebu Bekrom,
Kroz pustinju već se kreće,
Tražiće ga na sve strane,
Al ga nidje naći neće.

Krenuli su na put dalek,
Zbog Islama, čiste vjere,
Sklonuli se u pećinu,
Da trag skriju od potjere.

Golubica pred pećinom,
Tada gnijezdo svoje vije,
Pauk mrežu tad isplete,
Muhammeda da sakrije.

Kad potjera žurno stiže,
Paučinu tad ugleda,
Povikaše oni naglas
-Ovdje nema Muhammeda.

Mogli su da idu dalje,
Put ih dalek sada čeka,
Krenuli su u Medinu,
Ostavljena osta Mekka.

Dan za danom, put potraja,
Vrućina je, sunce grije,
A Pejgamber žurno ide,
Želi stići on što prije.

Pustinja je od kamena,
Sunce grije nigdje hlada,
U Medini čekaju ga,
Pejgamberu svak se nada.

Znali su da stići treba,
Nestrpljivo svak ga čeka,
Na obzorju u daljini,
Ugledaše dva čovjeka.

Nasta radost i veselje,
Jer Pejgamber evo stiže,
Svako želi da ga vidi,
Svak mu želi prići bliže.

Istina je pobijedila,
I ne treba da se krije,
Raduju se muhadžiri,
I sa njima ensarije.

Islam će se sačuvati,
Od Allaha čista vjera,
To je bilo putovanje,
Hidžra našeg Pejgambera.

 

Ja te volim Poslaniče

Uzor si mi od rođenja,
Simbol naše časne vjere,
Iako se nismo sreli,
Ja te volim Pejgambere.

Rastao sam ja uz tebe,
Poznajem te život cijeli,
Ja te volim  Poslaniče,
Iako se nismo sreli.

Sad ne mogu zalutati,
Iako je mnogo staza,
Ja te volim o Resule,
Pravi put nam ti pokaza.

Kao da te sada vidim,
Vjekova nas mnogo dijeli,
Ja te volim o Ahmede,
Iako se nismo sreli.

Da ti selam ja nazovem,
Dovim dane, dovim noći,
Ja te volim Muhamede,
U goste ti želim doći.


Poslanik je u mom srcu

Poslanik je u mom srcu,
Ja ga nisam trebo zvati,
U
šao je neprimjetno,
Zauvijek
će tu ostati.

Pravi put mi on pokaza,
Sad ne mogu zalutati,
Poslanik je u mom srcu,
Zauvijek će tu ostati.

Upali mi plamen dina,
Jo
š će više on buktati,
Poslanik je u mom srcu,
Zauvijek će tu ostati.

Otkad sam ga upoznao,
Prestao sam ja drhtati,
Poslanik je u mom srcu,
Zauvijek će tu ostati.

Istinu sam upoznao,
Ono
što sam htio znati,
Poslanik je u mom srcu,
Zauvijek će tu ostati.

Islamom sam zadovoljan,
I ne želim ja zastati,
Poslanik je u mom srcu,
Zauvijek će tu ostati.


Na tvom putu Poslaniče

Na tvom putu Poslaniče,
Bićemo do sudnjeg dana,
Naš si uzor i učitelj,
Radost svakog muslimana.

Na tvom putu Pejgambere,
Mi ćemo te spominjati,
Sa Islamom zadovoljni,
Salavate na te dati.

Na tvom putu Muhamede,
Samo oni vjerni stoje,
U svom srcu Islam nose,
Samo se Allaha boje.

Na tvom putu o Resule,
Od istoka do zapada,
Rastu novi naraštaji,
Raste naša nova nada.

 

 

Rođenje poslanika Muhammeda s.a.w.s.

Tiha noć se na pustinju spustila,
i Mekka je skoro sva opustila.

Sve ljepote u tami su nestale,
a zvijezde su ko svjetiljke zasjale.

Mekkelije otišle da spavaju,
u kućama svojim se stišavaju.

Noć prolazi i ponoć je protekla,
nova zora kao da se primakla.

U mraku je jedna kuća zasjala,
jer tu kuću svjetlost je obasjala.

Nešto čudno tu se sada događa,
mlada majka Amina se porađa.

Ispod srca evlad svoj je nosila,
nadala se danima i čekala.

Nedavno je bez svog druga ostala,
Abdullaha mladog je izgubila.

Za njime je iskreno tugovala,
šta će biti pomalo strahovala.

Sa tugom se Abdullaha sjećala,
a veliko nešto predosjećala.
 
Šta god rodi volja je Allahova,
pa je mirna, nema čak ni bolova.

Pejgambera ona će sad roditi,
najvećega što će zemljom hoditi.

I dok ništa u Mekki se ne čuje,
porođaju ona svom se raduje.

I odjednom nur zasija, svanu dan,
Pejgamber se rodi nama odabran.

Nestadoše svi strahovi majčini,
dijete odmah Rabbu sedždu učini.

Na trenutak sve na svijetu zastade,
i na noge svako tada ustade.

Pejgamber je ljudskom rodu darovat,
mi na njega donesimo salavat.

Rodila je ona malog jetima,
što će biti milost svim svjetovima.

Njenom srcu velika je pobjeda,
Sva radosna u dječaka pogleda.

Vidjela je da je dječak poseban,
od Allaha dragog da je odabran.

Od davnina postojala besjeda,
da će Allah poslati nam Ahmeda.

Sjajnijega od svakoga bisera,
dragi Bog nam poslao Pejgambera.

U Istinu što će nas uvjeriti,
na put Pravi što će nas usmjeriti.

On Islama sjeme će posijati,
pa će ono i u Bosni klijati.

Mutallib je očev otac, njegov djed,
on mu tada dade ime Muhammed.

Nedavno je on bez sina ostao,
najboljega unuka je dobio.

Rodio se njemu unuk izvrstan,
djed Mutallib suze roni radostan.

Uskoro će i noć ova prestati,

i u Mekki novi dan će svanuti.

Takav insan neće se viš roditi,
mi trebamo salavat donositi.

 

 

Cijeli Spjev o Poslaniku Muhammedu s.a.w.s. možete preuzeti ovdje

 

 

Napomena

Svi ovdje pisani radovi su autorsko djelo vlasnika ove web stranice. Hvala Allahu dž.š. koji mi je podario ovaj dar i omogućio da ovaj svoj dar podijelim sa drugima.

Javno publikovanje tekstova  (na internetu i u štampi) dozvoljeno je ukoliko navedete ime autora ili izvor informacija.

Stihove je dozvoljeno koristiti u edukativne svrhe, kao i u svečanim prilikama i za to nije potrebno tražiti dozvolu autora. .

 "Denijalovu seharu"  uređuje i stihove piše Denijal Dergić.

Ukoliko imate neke primjedbe, zamjerke, prijedloge možete ih slobodno uputiti. Pogotovu ukoliko vidite da se neki tekst ili dio teksta kosi sa našom časnom vjerom,volio bih da me opomenete i  biće mi izuzetno drago da mi to napišete.

Kontakt: denijal.dergic@gmail.com




Ako nekad...

Ako nekad ti primjetiš,
Moju tihu kuću ovu,
Obraduj me sa selamom,
I uputi za me dovu.

Knjiga (ako Bog da)

Ono što se zapiše to ostaje. Ovo na webu ipak može jednog dana nestati .Smatram da je došlo vrijeme da ostavim i štampani trag. Ja lično nemam baš nikakvog iskustva sa izdavanjem i štampanjem knjiga.Traži se izdavač ili udruženje koji bi ovu moju seharu upakovao u jednu lijepu knjigu. Spreman sam da snosim troškove štampanja. Svi koji žele pomoći na bilo koji način u izdavanju zbirke stihova iz "Denijalove sehare" mogu se javiti na  mail denijal.dergic@gmail.com

Muhammed s.a.w.s. (Spjev o Allahovom Poslaniku)

Spjev sa kojim sam učestvovao na Rijasetovom "Konkursu za mevludski spjev". Stručni žiri je donio odluku da se nagrada nikome ne dodijeli. Drago mi je da niko nije pobjednik tako da nam ostaju lijepi mevludi koje smo i do sada učili. Ja ipak na ovu stranicu postavljam spjev koji sam napisao.  Mevlud ili dio mevluda se može učiti ili recitovati.

Cijeli mevludski spjev možete preuzeti ovdje

Autor o sebi

Rođen  sam 1963 godine u Zagrebu, gdje su moji roditelji radili. Samo nekoliko mjeseci po mom rođenju, vraćamo se svi zajedno nazad u Bosnu i Hercegovinu.  Osnovnu i srednju školu  sam završio u Prijedoru.

Pisanjem poezije sam se počeo baviti slučajno i dosta kasno u nekim teškim i posebnim trenucima za mene. Objavljivao nešto nekada, danas objavljujem samo u ovoj  maloj pjesničkoj radionici. Sebe lično ne smatram pjesnikom.

Vjerovatno stihovi koje pišem nemaju neku veliku književnu vrijednost, ali znam da ih pišem iskreno iz srca i da mi je na neki način obaveza da ih objavim, pa to činim na ovaj način.

Ne pripadam nikakvom pokretu ili udruženju. Nisam član nikakvih nevladinih a ni ostalih organizacija ili udruženja. Nisam član ni jedne političke stranke, partije ili pokreta.   Trudim se da budem dobar vjernik, musliman, džematlija, Allahov rob.


Zadnje napisano

Hidžra


Nekad davno u pustinji,

Događaj se jedan zbio,

Sa riječima Ikre-uči,

Muhammed se pojavio.


U Islam je pozivao,

Za Islam se on borio,

Samo jedan Allah ima,

On je svima govorio.


Mušrici su odlučili,

Muhammeda da ubiju,

Da Islama više nema,

I istinu da sakriju.


Ne vidi se ništa više,

Iznad Mekke noć je tamna,

Da ubiju Muhammeda,

Odluka je pala sramna.


Kuću su mu opkolili,

Nestala je zadnja nada,

Čekali su taj trenutak,

Da ga sanak samo svlada.


Iz kuće je izašao,

Nije trebo da se krije,

Zaspale su sve ubice,

Vidio ga niko nije.


Prenuli se malo poslije,

Trgli se iz zaborava,

Muhammeda nije bilo,

Tek Alija mirno spava.


A Muhammed s Ebu Bekrom,

Kroz pustinju već se kreće,

Tražiće ga na sve strane,

Al ga nidje naći neće.


Krenuli su na put dalek,

Zbog Islama, čiste vjere,

Sklonuli se u pećinu,

Da trag skriju od potjere.


Golubica pred pećinom,

Tada gnijezdo svoje vije,

Pauk mrežu tad isplete,

Muhammeda da sakrije.


Kad potjera žurno stiže,

Paučinu tad ugleda,

Povikaše oni naglas

-Ovdje nema Muhammeda.


Mogli su da idu dalje,

Put ih dalek sada čeka,

Krenuli su u Medinu,

Ostavljena osta Mekka.


Dan za danom, put potraja,

Vrućina je, sunce grije,

A Pejgamber žurno ide,

Želi stići on što prije.


Pustinja je od kamena,

Sunce grije nigdje hlada,

U Medini čekaju ga,

Pejgamberu svak se nada.


Znali su da stići treba,

Nestrpljivo svak ga čeka,

Na obzorju u daljini,

Ugledaše dva čovjeka.


Nasta radost i veselje,

Jer Pejgamber evo stiže,

Svako želi da ga vidi,

Svak mu želi prići bliže.


Istina je pobijedila,

I ne treba da se krije,

Raduju se muhadžiri,

I sa njima ensarije.


Islam će se sačuvati,

Od Allaha čista vjera,

To je bilo putovanje,

Hidžra našeg Pejgambera.