Denijalova sehara

Poezija za djecu i odrasle

Autor: Denijal Dergic

Ostali stihovi

Svakog dana neko ode

Svakog dana neko ode,
I napusti rodnu grudu,
Ljudi žele živjet bolje,
Nagrađeni prema trudu.

Ostaše nam prazna mjesta,
Puste njive, neorane,
Više niko ne miriše,
Behare ni jorgovane.

Odlazimo zdravi, mladi,
Da bi stekli ugled, pare,
Vraćamo se pogrbljeni,
Vraćamo se u mezare.

Velike su naše kuće,
Djece nema, pa su prazne,
Sagradismo zlatne dvore,
Sačuvaj nas Bože kazne.

Napuštamo rodnu grudu,
Cvjetne bašte i bunare,
Koga li će u džamiju,
Zvati ezan sa munare.

 ----------------------------------------

Negdje u daljini moje selo spava

Ja opet sna nemam u toj tamnoj noći,
I ulazim budan u svitanja plava,
A htio bih rado svojoj kući poći,
Negdje u daljini moje selo spava.

Otvorene oči nedaju snu prići,
Mješaju se opet skupa san i java,
Eh da mi je sada svojoj kući stići,
Negdje u dalji moje selo spava.

Opet vidim kuću i štalu od blata,
A u štali samo par konja i krava,
Kao da su stale kazaljke od sata,
Negdje u daljini moje selo spava.

Budan sanjam njive, kukurzna polja,
Miriše mi sijeno, pokošena trava,
I vremena što su bila mnogo bolja,
Negdje u daljini moje selo spava.

Ali ne znam ni sam šta li me to koči,
Na jastuku budna i umorna glava,
Ja opet sna nemam u toj tamnoj noći,
Negdje u daljini moje selo spava.

----------------------------------------------------------------------------

 Da je meni...

Procvjetao bagrem bijeli,
Godina je medonosna,
Sad bih dao ja svijet cijeli,
Da je meni moja Bosna.

Da je meni Bosna moja,
Sto se budi s novim danom,
Sa milion lijepih boja,
Sa zvonima i ezanom.

Da je meni Bosna moja,
Dok  na zemlju aksam pada,
Ona stara, finog kroja,
Puna suma i livada.

Da je meni moja Bosna,
Da me prodje nesanica,
Razdragana i ponosna,
Ko sa starih razglednica.

Procvjetao bagrem bijeli,
Zeleni se trava rosna,
Al me nesto od nje dijeli,
Da je meni moja Bosna.

____________________________________________________________________________

 Fali mi sada...

Fali mi sada Ramazan u Bosni,
Ezan sa nase nove dzamije.
Djeca sto sretno igraju se vani,
Sehuri, iftari i teravije.

Fali mi sada Ramazan u Bosni,
Kandilji sto se u aksam pale,
Mahala moja s mirisom somuna,
I dani sretni bas mi fale.

Fali mi sada Ramazan u Bosni,
Fale mi moje drage dzematlije,
Ramazan ovdje ima svojih cari,
Al isto lijepo ko tamo nije.

Fali mi sada ta atmosfera,
Svaki dan ovdje ko da je prazan,
Skoro isto lijepo al nije ko tamo,
Fali mi sada u Bosni Ramazan.

-------------------------------------------

Ja majku u Bosni imam

Ja majku u Bosni imam,
Staricu sto zivi sama,
Ovdje imamo svega,
Al ona nije sa nama.

I novu kucu imam,
Da joj se svako divi,
Lijepu sa crvenim krovom,
Al u njoj niko ne zivi.

Ponekad sa tugom mislim,
Da me je neko kleo,
Bracu i sestre imam,
Godinama ih nisam sreo.

Meni je srce daleko,
Tamo u rodnom kraju,
A djeca sve vise stranci,
Za Bosnu nece da znaju.

A ja ostadoh zeljan
Bosaskog sunca i snijega,
Kad nista imao nisam,
Tada sam imao svega.

--------------------------------------

Mene nesto Bosni....

Mene nesto Bosni zove,
Da joj krenem, da poletim,
Kao ptica da joj sletim,
Drage ljude zijaretim.

Mene nesto Bosni tjera,
Da joj krenem da putujem,
Da ezane u sabahe,
I aksame ja zacujem.

Mene nesto Bosni gura,
Cini mi se ovdje vehnem,
Tamo mi i zrak ljepsi,
Da nestajem kada krenem.

Mene nesto Bosni vodi,
Dok mi srce brze tuce,
Putevi su da se predju,
Kao magnet jako vuce.

Mene nesto Bosni vuce,
Mene nesto Bosni tjera,
Kada laste s juga krenu,
Ja cu tada sa sjevera.

-----------------------------

Zima

Hladnoca pocinje sve vise da steze,
Zima je dosla brzo iznenada,
Dok moje misli daleko bjeze,
Gledam kroz prozor prvi snijeg pada.

Pada li sada snijeg u zavicaju,
I jeli pokrio baste i avlije,
Dali to cujem jos djeciju graju,
Prave li sada od drveta skije.

Ko sada pravi prtinu po putu,
Jure li opet sanke niz strmine,
Kao da cujem majku zabrinutu,
Stavi tu kapu, ozepsces sine.

Davno sam otisao iz svog sela,
Od zavicaja me daljine dijele,
Dok kao rojevi najvecih pcela,
Padaju krupne pahuljice, bijele.

---------------------------------

Jesen je stigla


Jesen je stigla, zuto lisce pada,
Budi u meni uspomene stare,
Vraca me u dane mladosti moje,
U malo selo ispod Kozare.

Tamo je sada nestvarno lijepo,
Opada licse sa  krosanja grana,
U tihoj noci cuje se pjesma,
To momci idu sa perusanja.

Sada mi fale obicaji nasi,
Pekmez od sljiva i kestenje vruce,
Ovdje se ne cuje ezan sa munare,
Tako sam davno otiso od kuce.

Raznosi vjetar lisce na sve strane,
ono mi nesto sapce u letu,
Ko da mi kaze vrati se kuci,
Jer nigdje nije ljepse na svijetu.

---------------------------------------------------

Ko na dlanu (II)


I sad vidim ko na dlanu ,
Da zazmirim samo treba,
Ispred kuce majku staru,
Jedan komad plavog neba.

Trnci mi kroz tijelo prodju,
Kad se sjetim svog sljivara
A okolo pcele zuje,
Kupe nektar iz behara.

U dalekom sada svijetu,
Nije nista kao prije,
Gdje je sada onaj djecak
Sto je znao da se smije

Kad se sjetim proslih dana,
Srce brze tad zalupa,
Al mi fali moj komsiluk,
Da pijemo kahvu skupa

--------------------------

Ja ti selam saljem

Ja ti selam saljem moja majko stara
Iz daljine pisem ovo pismo tebi
Da sam znao da ce ovako mi biti
Nikad draga mati ja otiso nebi

Za nafakom krenuh u pustu tudjinu
I ostavih tebe moja mati draga
Suzno oko i sad gleda i daljinu
Od pogleda tvoga nema veceg blaga

Osta zamnom selo i dzamija stara
Ovdje dani lete iako su dugi
Htjedoh da zaradim i ja nesto para
Da se i ja skucim kao i svi drugi

Mislio sam da cu preboljeti lako
Tebe i sve drugo sto me jako veze
Sada mi je jasno ne mogu nikako
Svakim mi je danom sve teze i teze

Vraticu se mati i ja domu svome
I ja sada vidim nisu vazne pare
Mnogo mi je draze vidjet lice tvoje
I u sabah cuti ezan sa munare

--------------------------------

Ptica

Sanjao sam nocas cudne snove,
kako letim svome rodnom kraju,
a ptica sam i nose me krila,
ja se vracam svome zavicaju.

Iz visina gledam kucu staru,
vidim majku ozarena lica,
moja draga maramom mi mase,
ja se vracam, letim kao ptica.

I srecan sam nocas u snu bio,
moja kuca tako mi je mila,
nikada se ne bih probudio,
jutros placem, slomili mi krila.

--------------------------------

Rodni kraj

Zlatna sehara

I stigoh kuci umoran al sretan,
Ali i s tugom i puno sjete,
Umor me svlada, zaklopih oci,
Uskoro zaspah ko malo djete.

U snu pronadjoh cudnu seharu,
Koja je unutra sva puna zlata,
Nikakvo zlato tražio nisam,
Ne privlaci me miris dukata.

I u snu zbunjen bisere gledam,
Otkud kod mene što moje nije,
I dali ova zlatna sehara,
Tajnu nekakvu možda krije.

Dukati žuti, biserje sija,
Ko da mi kaže sve je tvoje,
Zašto baš meni cudim se svemu,
Milion pitanja u snu se roje.

U sabah rani otvorih oci,
Zahvalih Onom koji sve stvara,
Presretan što sam u svojoj kuci,
Bosna je moja zlatna sehara.

------------------------------------------

Nije nista kao prije

Kad pogledam stare staze,
Nije nista kao prije,
Kao da su neke druge,
Kuce baste i avlije.

Nije nista kao prije,
Sve nekako drugacije,
Ni oblaci isti nisu,
Samo ista kisa lije.

Nije nista kao prije,
Sve je manje i starije,
Nepoznato i tamnije,
Samo isto sunce grije.

Nije nista kao prije,
Svak se sada manje smije,
Cak ni ljudi isti nisu,
Samo isto zito zrije.

Nije nista kao prije,
Kazu da je bogatije,
A meni je sve jadnije,
I u srcu sve hladnije

------------------------------------

Pokraj pruge

Rastao sam pokraj pruge,
Divio se daljinama,
Brojao sam sve vagone,
I hodao po sinama.

Sanjao sam kad cu uci,
U vozove sto odlaze,
U daljini srecu naci,
Zaboravit stare staze.

Pokraj pruge stara klupa,
Vozove sam nekad ceko,
Otisli su svi vozovi,
I ja moradoh daleko.

Pokraj pruge na stanici,
Presusila stara cesma,
Ni putnika vise nema,
Ne cuje se vise pjesma.

Pokraj pruge na stanici,
Stojim opet, kosa sijeda,
Gdje je sada onaj djecak,
U daljine dal jos gleda.

------------------------------------------

Zelena rijeka

Kroz moje djetinjstvo tekla je rijeka,
valovi nosili ezan sa munare,
prve sam sure ucio kraj nje,
harfove prve iz sufare.

Onda su dosla teska vremena,
Kad sve se rusi i sve izgara,
Proguta plamen dzamiju staru,
U vodu pala vitka munara.

Jos uvijek tece zelena rijeka,
Na njene obale ne idem cesto,
Moj dzemat na me i sada ceka,
U safu prazno je moje mjesto.

A moje srce cesto pozeli,
u susret mojoj rijeci da krene,
da opet cujem ezan sa munare,
i uzmem abdest sa obale njene.

----------------------------------------------

Jos uvijek sanjam...

Jos uvijek sanjam maleno selo,
Idilu kakve nema vise,
Jos uvijek sanjam psenicu zrelu,
I topli vjetar sto je njise.

Jos uvijek cujem djeciju vrisku,
Tu ispred skole stare,
Jos uvijek cujem mujezina,
Dok ezan uci sa munare.

Jos uvijek sanjam prasnjavi sokak,
I bose noge u prasini,
I nanu staru jos uvijek vidim,
Dok abdest uzima u tisini.

Jos uvijek vidim kucu staru,
Koje odavno vise nema,
Stalu sa daskom prekrivenu,
I psa u hladu kuce sto drijema.

Jos uvijek sanjam a onda patim,
I tuga mi se na licu pise,
Ne mogu, ne mogu da se vratim,
Jer tamo nema nikoga vise.

---------------------------------------

Ja nikad nisam... (Hercegovina)

Ja nikad nisam bio u Rimu
I ne znam da li cu ikad biti
Vise bih volio kraj Tekije
Sa vrela Bune vodu piti.

U Pariz nikad isao nisam,
Ni vidio trijumfalnu kapiju,
Vise bih volio u Mostaru,
da vidim onu staru cupriju.

Nikad u Londonu nisam bio,
I ne planiram jednoga dana,
Vise bih volio na Radimlji,
da vidim stecke dobrih Bosnjana.

Preko bare letio nisam,
A sta bih tamo, bas se pitam,
Vise bih volio jednom u Stocu,
da ove stihove nekad procitam.

-------------------------------------------------

Sljiva

Bjelica sljiva savila je grane,
Plodove socne nekad sam brao,
A sad ko stranac pred svojom kucom,
Pomalo uplasen zbunjen sam stao.

Da li da udjem u dvoriste drago,
Tu su sada ljudi neki nepoznati,
Sve mi je poznato al nekako staro,
Da li ce me barem sljiva prepoznati.

I oni zbunjeni isto kao i ja,
Mogu da razgledam nista mi ne brane,
Jos nesto govore ja u drvo gledam,
Ono me pozdravlja, siri mi grane.

Ako nesto trebas, ti slobodno uzmi,
Naslonjen mi rece na ogradu krivu,
Odmahnuh glavim ,Ne treba mi nista,
Al bih samo jednu da uberem sljivu.

-----------------------------------------------------

Bosna

Sve je to Bosna, rijeke i polja
Una, Neretva, Sana i Drina
Sve je to Bosna planine nase
Kozara, Vlasic, Jahorina.

Sve je to Bosna carsije male
Kozarac, Tesanj, Vlasenica,
Sve je to Bosna gradovi pravi,
Sarajevo, Mostar i Zenica.

Sve je to Bosna najdraza nama
Sve je to nasa sreca, istina,
I dok smo zivi nije sama,
Sve je to nasa domovina.

-----------------------------


Kako je lijep
 
Kako je lijep moj rodni kraj
Kada pogleda sa Kamena
Kako je lijepo Vidjeti kulu
Sto stoji od starog vremena.

Kako je lijep moj rodni kraj,
Kada se pogleda zasija oko,
Vidi se Kozarac carsija stara,
I Trnopolje ravno siroko.

Kako je lijep moj rodni kraj,
I Kozarusa i Kamicani,
Kako je lijepa Mrakovica,
I Suhi Brod i Brdjani.

Kako je lijep moj rodni kraj,
Kako su lijepi sljivari njive,
Avlije basce i sokaci,
svi moji snovi jos tamo zive.

-----------------------------

Kamen

Ispod planine carsija stara,
zivi svoj zivot zimi i ljeti,
a vise carsije veliki kamen,
svakome pogled tamo leti.

Dok Starenica ko vrijeme tece,
sjeca se kamen proslih vremena,
bilo je mnogo teskih dana,
ali je najteze bez kozaracana.

I kozarcani kamen vole,
pogled na njega srca im grije,
opet se ezan carsijom cuje,
opet se hladna Sedra pije.

I oni sto su negdje daleko,
ne treba niceg da se stide,
dovoljno je da sklope oci,
i sliku kamena pred sobom vide.

Ispod planine carsija stara,
zivi svoj zivot zimi i ljeti,
a vise carsije veliki kamen,
svakome pogled tamo leti.

------------------------------------------

Kozaracki Jacijski Ezani


Noc je tiha na carsiju pala,
Sve ljepote u tami nestale,
Zlatno sunce ode na pocinak,
I zvijezde se ko fenjeri pale.

Prekri tama kamen Kozaracki,
Prekri pute i prekri bunare,
Kad odjednom iz te sve tisine,
Oglasi se se ezan sa munare.

I sa druge vec se ezan cuje,
I sa trece evo sad se javlja,
Doslo vrijeme za jacijski namaz,
Ne smije islam da se zaboravlja.

Burno vrijeme proslo kroz carsiju,
Sirom svijeta sad smo razbacani,
Al se opet sa munara cuju,
Kozaracki jacijski ezani.

---------------------------------------

Stari Grad

Procvao behar u starom gradu,
Zalijevaju ga majske kise,
A rusevine i pustos svud je,
Nikoga nema behar da mirise.

U rusevinama mirise cvijece,
Sazrele su prve tresnje rane,
A djece nema da ih beru,
I da penju se na njene grane.

Ne pamti stara kozarcka kula,
Da bila su ikad gora vremena,
Otjerali su narod stari,
Pucali na njih zbog imena.

Proljece svud je,a nikog nema,
Tek rusevine pogled kvare,
Izgorio je Kozarac cijeli,
I kozaracke dzamije stare.

(maj 1993)

----------------------------------------------------------

 Ulica divljih kestenova

S mutnicke dzamije ezan se cuje
Na namaz zove Kozarcane,
Ulica divljih kestenova,
Pamti i neke druge dane.

Sve manje ljudi carsijom seta,
Kako prolaze ljetni dani,
Dok u daljine nepregledne,
Odlaze dragi Kozarcani.

Ovdje ce ostati kamen stari,
Da cuva Kozarac do novog ljeta,
kada ce opet krenuti raja,
U svoju carsiju sa kraja svijeta.

Uskoro jesen ovdje ce stici,
Odnijece dio nasih snova,
Samo ce vjetar nositi ezan,
Ulicom divljih kestenova.

----------------------------------------------

Trnopolje

Kada se pogleda gore uz cestu
vidi se kozaracki kamen stari,
vide se sume pasnjaci, njive,
poneka kuca na Kozari.

Zalazi sunce, aksam se se sprema
a iza ribnjaka brda se plave,
spusta se vece nad ravnicom,
i prve zvijezde vec se pale.

Tisina svud je i nikog nema
u tami ko da se nesto skriva,
jer ne vidi se vise pruga,
ali se cuje lokomotiva.

To ljudi idu svojoj kuci
jer nigdje nije ljepse ni bolje,
i ja cu jednom u voz uci .
doci u svoje Trnopolje.

---------------------------------------------

Sjecanje

Spustilo se Trnopoljsko vece,
Vani tama skoro ko u rogu,
Na pocinak otisli su ljudi,
A ja evo zaspati ne mogu.

Jacija je vec odavno prosla,
A ja budan sam u noci ovoj,
Kao zvijezde sijaju kandilji,
Na munari novoj Trnopoljskoj.

Ratno ljeto u Bosni je bilo,
Nestali su mnogi dragi nasi,
Sa fatihom i suzom u oku,
Spominju se bivsi logorasi.

Prosli dani stradanja i tuge,
Svakoj boli Allah nadje lijeka,
Trnopolje zaspalo je moje,
I u miru novi dan sad ceka.

-------------------------------------------------

Gledao sam

Gledao sam zbunjeno i nijemo,
Crni oblak kako se izvija,
I suza je od tuge potekla,
Izgorjela nasa je dzamija.

Nisam znao na koju cu stranu,
Nepoznati bili su mi puti,
I dovu sam tiho saputao,
Dace Allah, ezan ce se cuti.

Cekali smo tuzno u tudjini,
Dani tuge ko da vjecno traju,
Dace Allah, samo On to moze,
Da krenemo svome rodnom kraju.

Allah nam je uslisao dove,
Svome gnijezdu vratile se laste,
Na temelju od dzamije stare,
sada nova i jos ljepsa raste.

 

(Javno publikovanje tekstova   dozvoljeno je ukoliko navedete ime autora ili izvor informacija. Stranicu je dozvoljeno "reklamirati" na fb, web stranicama ili na blogovima)

Napomena

Svi ovdje pisani radovi su autorsko djelo vlasnika ove web stranice. Hvala Allahu dž.š. koji mi je podario ovaj dar i omogućio da ovaj svoj dar podijelim sa drugima.

Javno publikovanje tekstova  (na internetu i u štampi) dozvoljeno je ukoliko navedete ime autora ili izvor informacija.

Stihove je dozvoljeno koristiti u edukativne svrhe, kao i u svečanim prilikama i za to nije potrebno tražiti dozvolu autora. .

 "Denijalovu seharu"  uređuje i stihove piše Denijal Dergić.

Ukoliko imate neke primjedbe, zamjerke, prijedloge možete ih slobodno uputiti. Pogotovu ukoliko vidite da se neki tekst ili dio teksta kosi sa našom časnom vjerom,volio bih da me opomenete i  biće mi izuzetno drago da mi to napišete.

Kontakt: denijal.dergic@gmail.com




Ako nekad...

Ako nekad ti primjetiš,
Moju tihu kuću ovu,
Obraduj me sa selamom,
I uputi za me dovu.

Knjiga (ako Bog da)

Ono što se zapiše to ostaje. Ovo na webu ipak može jednog dana nestati .Smatram da je došlo vrijeme da ostavim i štampani trag. Ja lično nemam baš nikakvog iskustva sa izdavanjem i štampanjem knjiga.Traži se izdavač ili udruženje koji bi ovu moju seharu upakovao u jednu lijepu knjigu. Spreman sam da snosim troškove štampanja. Svi koji žele pomoći na bilo koji način u izdavanju zbirke stihova iz "Denijalove sehare" mogu se javiti na  mail denijal.dergic@gmail.com

Muhammed s.a.w.s. (Spjev o Allahovom Poslaniku)

Spjev sa kojim sam učestvovao na Rijasetovom "Konkursu za mevludski spjev". Stručni žiri je donio odluku da se nagrada nikome ne dodijeli. Drago mi je da niko nije pobjednik tako da nam ostaju lijepi mevludi koje smo i do sada učili. Ja ipak na ovu stranicu postavljam spjev koji sam napisao.  Mevlud ili dio mevluda se može učiti ili recitovati.

Cijeli mevludski spjev možete preuzeti ovdje

Autor o sebi

Rođen  sam 1963 godine u Zagrebu, gdje su moji roditelji radili. Samo nekoliko mjeseci po mom rođenju, vraćamo se svi zajedno nazad u Bosnu i Hercegovinu.  Osnovnu i srednju školu  sam završio u Prijedoru.

Pisanjem poezije sam se počeo baviti slučajno i dosta kasno u nekim teškim i posebnim trenucima za mene. Objavljivao nešto nekada, danas objavljujem samo u ovoj  maloj pjesničkoj radionici. Sebe lično ne smatram pjesnikom.

Vjerovatno stihovi koje pišem nemaju neku veliku književnu vrijednost, ali znam da ih pišem iskreno iz srca i da mi je na neki način obaveza da ih objavim, pa to činim na ovaj način.

Ne pripadam nikakvom pokretu ili udruženju. Nisam član nikakvih nevladinih a ni ostalih organizacija ili udruženja. Nisam član ni jedne političke stranke, partije ili pokreta.   Trudim se da budem dobar vjernik, musliman, džematlija, Allahov rob.


Za djecu

Mekteb


Ako tebe neko pita

Ideš li u mekteb ti,

Odgovori njemu odmah,

Neka znaju ljudi svi.


Rado idem ja u mekteb,

Bez mekteba ja ne mogu,

Klanjati sam naučio,

Sedždu činim dragom Bogu.


Drugari su moji tamo,

Na istom smo putokazu,

Zajedno smo u mektebu,

Zajedno smo na namazu.


U mektebu djeca uče,

Bolji ljudi da postanu,

Da vjeruju u Allaha,

U Islamu da ostanu.