Denijalova sehara

Poezija za djecu i odrasle

Autor: Denijal Dergic

Islamski spjevovi

Spjevovi koji se mogu učiti kao ilahije, mevlud ili se mogu recitovati:

 
Dova

Dragi Bože ljubav ti iskazujem,
ovu dovu samo tebi kazujem.

Samo tebe ja se uvijek prisjecam,
sa dovom se samo tebi obracam.

Milostivi moje grijehe oprosti,
u životu podari mi mudrosti.

Daj mi znanje što ce mi koristiti,
daj mi srce koje zna oprostiti.

Radost srca i ociju da imam,
kada svoju familiju pogledam.

Da evlada svoga se ne zastidim,
da nepravdu ja iskreno osudim.

Na Ahiret kada jednom preselim,
da Džennetu vjecnome se veselim.

Da me ljubav prema tebi ispunja,
svako dobro podari mi na Dunja.

Da mi šejtan nikada ne prilazi,
da me uvijek daleko obilazi.

Svoju vjeru da ja ne zaboravljam,
i namaze redovno da obavljam.

Iskušenja dragi Bože olakšaj,
i ove mi moje dove uslišaj.

(Amin)

 

Lejletu-l-Kadr

Kad ramazan svom se kraju približi,
Noć kadersku ti u njemu potraži.


Jedna noć je baš u svemu posebna,
I ta noć je svakom od nas potrebna.

Noć potrebna odraslima i djeci,
Noć vrjednija od hiljadu mjeseci.


Zato brate,dođi skupa sa nama,
Pridruži se ti u našim dovama.

U trećini zadnjoj toga mjeseca,
Neka srce tad za oprost zajeca.


Svoje lice suzama tad ovlaži,
Noć kadersku ti iskreno potraži.

Nemoj da ti noć kaderska promakne,
Nek u zikru i dovama protekne.


U najvećoj zatraži iskrenosti
Da nam Allah naše grijehe oprosti.

U dovama trebamo ustrajati,
Svi smo griješni, moramo se kajati.


Noć kadera ne smijemo ispustiti,
Allah će nam tad grijehe oprostiti.

I u zikru Allaha spominjati,
Svi ćemo se Njemu jednom vratiti.


Neka srca istigfar izgovore,
Sigurnost je u toj noći do zore.


Svako dijete

Svako dijete prije nego se rodi,
kraj majcinog srca život provodi.

Ispod srca taj se život odvija,
uz majcino srce raste, razvija.

Kad se rodi prije nego udahne,
tad zaplace prije nego predahne.

Kada dijete prvi ezan zacuje,
tad se dijete melekima nasmije.

I ikamet djetetu se prouci,
pa se ono u Islamu poduci.

Vjeru cistu sa izvora zahvati,
Allahovog užeta se prihvati.

Kada dijete u Islamu odrasta,
u iskrenog roba ono izrasta.

Roditelje svoje ono zavoli,
nikada se pred drugim ne oholi.

Sve na svijetu ljude tada poštuje,
nicijem se belaju ne raduje.

Poslanika u svom srcu on nosi,
i na njega salavate donosi.

 

Ramazan


Ovaj život svima nam je prolazan,
Zato treba ispostiti ramazan.

On ne treba nikom biti tegoban,
To je mjesec baš u svemu poseban.

Nek ramazan kao sunce zasija,
Neka radost naša lica obasja.

Raduje se svako u tim danima,
Ramazan je radost muslimanima.

Na sehure neka se svi probude,
Da zaposte neka se svi potrude.

Za grijehe nek se svako pokaje,
u dovama neka ne posustaje.

Tad je šejtan u lancima okovan,
Neka namaz svima bude redovan.

Neka šejtan ostane u okovu,
Na iftar se sve komšije pozovu.

Sa grijesima mnogi tada prestanu,
Mukabele radost neka postanu.

Sa džamija nek se čuje salavat,
Svako srce njemu će se radovat.

Nek se opet sve džamije napune,
I saffovi neka se svi popune.

Nek kandilji sijaju u noćima ,
Nek se suze pojave u očima.

Nek se oči suzama tad orose,
Teravije nek nam radost donose.

Nek nam brigu s našeg lica odnese
Nek nam radost i Bajrama donese.

 

U Islamu ljepota je živjeti


U Islamu ljepota je živjeti,
samo treba to iskreno željeti.

Srce svoje Rabbu svom otvoriti,
i šehadet prvo izgovoriti.

Često treba šehadet ponavljati,
i namaze treba sve obavljati.

Pet namaza svakog dana klanjati,
Na Allaha svoga se oslanjati.

 

Od Allaha svaku pomoć tražiti,
On će roba u vjeri osnažiti.

Kad Ramazan dođe treba postiti,
tad će Allah sve grijehe oprostiti.

Nije teško samo treba željeti,
iskušenju svakom tad odoljeti.

Svu ljepotu Islama koristiti,
Sa zekatom imovinu čistiti.

Nije mnogo al je mnogo koristi,
Imovina zekatom se očisti.

Na hadždž treba svak ko može otići,
taj će mnogo u životu postići.

Svak ko može hadždž treba da obavi,
i ne treba sa tim da se zabavi.

Dobra djela uvijek treba činiti,
svako dobro u srcu baštiniti.

Za dobra se djela opredijeliti,
kome treba sadaku udijeliti.

I granice ne treba prelaziti,
roditelje svoje treba paziti.

Udobnost im svaku treba pružiti,
roditelju teško se odužiti.

Nikad nikog ne treba uvrijediti,
Muhammeda pejgambera slijediti.

Svoje lice suzama orositi,
Pejgamberu salavat donositi.

 

 

 

Rođenje poslanika Muhammeda s.a.w.s.

Tiha noć se na pustinju spustila,
i Mekka je skoro sva opustila.

Sve ljepote u tami su nestale,
a zvijezde su ko svjetiljke zasjale.

Mekkelije otišle da spavaju,
u kućama svojim se stišavaju.

Noć prolazi i ponoć je protekla,
nova zora kao da se primakla.

U mraku je jedna kuća zasjala,
jer tu kuću svjetlost je obasjala.

Nešto čudno tu se sada događa,
mlada majka Amina se porađa.

Ispod srca evlad svoj je nosila,
nadala se danima i čekala.

Nedavno je bez svog druga ostala,
Abdullaha mladog je izgubila.

Za njime je iskreno tugovala,
šta će biti pomalo strahovala.

Sa tugom se Abdullaha sjećala,
a veliko nešto predosjećala.
 
Šta god rodi volja je Allahova,
pa je mirna, nema čak ni bolova.

Pejgambera ona će sad roditi,
najvećega što će zemljom hoditi.

I dok ništa u Mekki se ne čuje,
porođaju ona svom se raduje.

I odjednom nur zasija, svanu dan,
Pejgamber se rodi nama odabran.

Nestadoše svi strahovi majčini,
dijete odmah Rabbu sedždu učini.

Na trenutak sve na svijetu zastade,
i na noge svako tada ustade.

Pejgamber je ljudskom rodu darovat,
mi na njega donesimo salavat.

Rodila je ona malog jetima,
što će biti milost svim svjetovima.

Njenom srcu velika je pobjeda,
Sva radosna u dječaka pogleda.

Vidjela je da je dječak poseban,
od Allaha dragog da je odabran.

Od davnina postojala besjeda,
da će Allah poslati nam Ahmeda.

Sjajnijega od svakoga bisera,
dragi Bog nam poslao Pejgambera.

U Istinu što će nas uvjeriti,
na put Pravi što će nas usmjeriti.

On Islama sjeme će posijati,
pa će ono i u Bosni klijati.

Mutallib je očev otac, njegov djed,
on mu tada dade ime Muhammed.

Nedavno je on bez sina ostao,
najboljega unuka je dobio.

Rodio se njemu unuk izvrstan,
djed Mutallib suze roni radostan.

Uskoro će i noć ova prestati,

i u Mekki novi dan će svanuti.

Takav insan neće se viš roditi,
mi trebamo salavat donositi.

 

 

 

Isra i Miradž

Kad preseli Pejgamberov amidža,
malo poslije i žena mu Hatidža.

Tuga mu je tada lice prekrila,
u očima suza mu zaiskrila.

Bez zaštite on je tada ostao,
i opet je ko siroče postao.

 

Kad Muhammed bez zaštite ostade,
od Islama ni tad ne odustade.

 
Ni otkoga on se nije skrivao,

Allahu je dove upućivao.

Tražio je samo jedno od Njega,
da uputi Pravim putem svakoga.

 
Jedne noći melek Džibril dohodi,
Muhammeda odmah iz sna probudi.

On Buraka tad pred njega izvede,

i na put ga nepoznati povede.


Isru, Miradž onda je doživio,
mnogo toga na tom putu vidio.

Na Buraku on je tada letio,
Hram daleki prvo je posjetio.

To Pejgamber nije samo sanjao,
već i namaz u njemu je klanjao.

Poslije toga putovanje nastavlja,
Kuds-i-Šerif u daljini ostavlja.

Meleka je Džibrila on vidio,
baš kakav je u stvarnosti i bio.

Čudan nemir tad ga obuzimao,
šes stotina krila Džibril imao.

Nije dugo trajala ta posjeta,
vidio je on ljepote Dženneta.

Dragi Bože ti nam Džennet približi,
naša dobra djela nam ubilježi.


Poslije toga i Džehenem on vidi,
da nas njega Allah dragi poštedi.

Vidio je on velike strahote,
sačuvaj nas dragi Bože sramote.
 
A kada se u visine popeo,
poslanike mnoge je on susreo.

Tu je sreo poslanike poznate,
od Allaha pejgambere priznate.

Radosno su tada ga prepoznali,
i poslanstvo njegovo su priznali.


Sa svakim se on tada selamio,
i svoj put je dalje tad nastavio.

Gdje živ insan nikad nije stupio,
tu pejgamber Muhammed je dospio.

U visine on velike dostiže,
i Allahu tada priđe najbliže.


Za namaze upute je dobio,
pa se opet svojoj kući vratio.

Vratio se opet svome svijetu,
Pet namaza propisano Ummetu.

Pet namaza vrijedi kao pedeset,
pet namaza to je karta za Džennet.
 
Iz Miradža pouku ponesimo,
Na Resula salavat donesimo.




Hidžra Muhammeda s.a.w.s.

Mnogi mrze Pejgambera našega,
i sve više napadaju na njega.

Svaki mušrik Muhammeda prezire,
jer ne žele da ostave kumire.

Počeli su veze da raskidaju,
muslimane prve da ubijaju.

Najslabiji morali su otići,
u daleku zemlju tako izbjeći.

Malo poslije i ostali odlaze,
I u Jesrib kroz pustinju prelaze.

Naš Pejgamber iz kuće ne izlazi,
u Mekki je, nikuda ne odlazi.

Kad su htjeli Muhammeda ubiti,
emer stiže da on Mekku napusti.

Iz kuće je Pejgamber izašao,
Ebu Bekra na svom mjestu našao.

U postelji ostao je Alija,
da ne bude prazna kuća, avlija.

Krenuli su kroz pustinju zajedno,
mušricima nije bilo svejedno.

U pećinu oni su se sklonili,
da opasnost svaku bi otklonili.

Golubica tad na ulaz doletje,
pauk onda svoju mrežu isplete.

Mušrici su krenuli u potjeru,
njima Allah osujeti namjeru.

Potjera je pred pećinom zastala,
od ulaza brzo je odustala.

Paučina na ulazu golema,
mislili su da tu nema nikoga.

Resul tada prestade se brinuti,
i u Jesrib on se ravno zaputi.

U Jesribu dugo su ga čekali,
Pejgamberu svome su se nadali.

Putovanje ovo dugo potraja,
dok ne dođe do svog cilja, do kraja.

Naš Pejgamber sve prepreke savlada,
u Jesribu radost prava zavlada.

Gdje kamila njegova je zastala,
na tom mjestu džamija je nastala.

Od tada se Jesrib zove Medina,
i islamska od tad broji godina.

Bošnjaci su mnogi hidžru činili,
da bi Islam i život sačuvali.

Pa sad Islam širom svijeta pronose,
Na Resula salavate donose.



Smrt poslanika Muhammeda s.a.w.s.

Kad Pejgamber u Mekku je ušao,
tad je Islam u Mekki procvjetao.

Oni što su Pejgambera mrzili,
zabludu su tada svoju vidjeli.

I još više tad se Islam proširi,
sa svih strana čuli su se tekbiri.

A Poslanik morao je krenuti,
za Medinom počeo je čeznuti.

 

Krenuo je znanim putem on nazad,
u Medinu kao sunce svijetli grad.

Zablistao u Medini ko biser,
vratio se opet nazad Pejgamber.

Iznenada svima dođe i taj čas,
po Medini proširi se tužni glas.

Svi pričaju, niko neće da čuje,
a svi znaju da Pejgamber boluje.

Svako znade da je teško bolestan,
pa je svako baš zbog toga žalostan.

Svako misli brzo će da ozdravi,
sa selamom opet da ih pozdravi.

 

Oko sebe familiju skupio,
prije nego oči je zaklopio.

Oko njega u tišini, miruju,
da odlazi ne mogu da vjeruju.

A Pejgamber već primjeti posjetu,
svoje mjesto on vidi u Džennetu.

 

Kada mu je Melek smrti stigao,
na trenutak malo se pridigao.

Šta će biti on je dobro to znao,
ali mu je ipak selam nazvao.

Radost njemu u očima zasija,
iako mu tu prestaje misija.

 

Zna Pejgamber da ga čeka odlazak,
svome Rabbu raduje ga povratak.


Zadnje vrijeme njemu sada ističe,
kao rijeka koja brzo protiče.

Sa radošću svoju dušu ispusti,
u tišini ovaj svijet napusti.

Vjeru Islam savršenu ostavi,
u Kur'anu ništa ne izostavi.

Trebamo se svi Islamu odazvat,
na Resula donesimo salavat.

 

Cijeli Spjev o Poslaniku Muhammedu s.a.w.s. možete preuzeti ovdje

 

 

Napomena

Svi ovdje pisani radovi su autorsko djelo vlasnika ove web stranice. Hvala Allahu dž.š. koji mi je podario ovaj dar i omogućio da ovaj svoj dar podijelim sa drugima.

Javno publikovanje tekstova  (na internetu i u štampi) dozvoljeno je ukoliko navedete ime autora ili izvor informacija.

Stihove je dozvoljeno koristiti u edukativne svrhe, kao i u svečanim prilikama i za to nije potrebno tražiti dozvolu autora. .

 "Denijalovu seharu"  uređuje i stihove piše Denijal Dergić.

Ukoliko imate neke primjedbe, zamjerke, prijedloge možete ih slobodno uputiti. Pogotovu ukoliko vidite da se neki tekst ili dio teksta kosi sa našom časnom vjerom,volio bih da me opomenete i  biće mi izuzetno drago da mi to napišete.

Kontakt: denijal.dergic@gmail.com




Ako nekad...

Ako nekad ti primjetiš,
Moju tihu kuću ovu,
Obraduj me sa selamom,
I uputi za me dovu.

Knjiga (ako Bog da)

Ono što se zapiše to ostaje. Ovo na webu ipak može jednog dana nestati .Smatram da je došlo vrijeme da ostavim i štampani trag. Ja lično nemam baš nikakvog iskustva sa izdavanjem i štampanjem knjiga.Traži se izdavač ili udruženje koji bi ovu moju seharu upakovao u jednu lijepu knjigu. Spreman sam da snosim troškove štampanja. Svi koji žele pomoći na bilo koji način u izdavanju zbirke stihova iz "Denijalove sehare" mogu se javiti na  mail denijal.dergic@gmail.com

Muhammed s.a.w.s. (Spjev o Allahovom Poslaniku)

Spjev sa kojim sam učestvovao na Rijasetovom "Konkursu za mevludski spjev". Stručni žiri je donio odluku da se nagrada nikome ne dodijeli. Drago mi je da niko nije pobjednik tako da nam ostaju lijepi mevludi koje smo i do sada učili. Ja ipak na ovu stranicu postavljam spjev koji sam napisao.  Mevlud ili dio mevluda se može učiti ili recitovati.

Cijeli mevludski spjev možete preuzeti ovdje

Autor o sebi

Rođen  sam 1963 godine u Zagrebu, gdje su moji roditelji radili. Samo nekoliko mjeseci po mom rođenju, vraćamo se svi zajedno nazad u Bosnu i Hercegovinu.  Osnovnu i srednju školu  sam završio u Prijedoru.

Pisanjem poezije sam se počeo baviti slučajno i dosta kasno u nekim teškim i posebnim trenucima za mene. Objavljivao nešto nekada, danas objavljujem samo u ovoj  maloj pjesničkoj radionici. Sebe lično ne smatram pjesnikom.

Vjerovatno stihovi koje pišem nemaju neku veliku književnu vrijednost, ali znam da ih pišem iskreno iz srca i da mi je na neki način obaveza da ih objavim, pa to činim na ovaj način.

Ne pripadam nikakvom pokretu ili udruženju. Nisam član nikakvih nevladinih a ni ostalih organizacija ili udruženja. Nisam član ni jedne političke stranke, partije ili pokreta.   Trudim se da budem dobar vjernik, musliman, džematlija, Allahov rob.


Za djecu

Mekteb


Ako tebe neko pita

Ideš li u mekteb ti,

Odgovori njemu odmah,

Neka znaju ljudi svi.


Rado idem ja u mekteb,

Bez mekteba ja ne mogu,

Klanjati sam naučio,

Sedždu činim dragom Bogu.


Drugari su moji tamo,

Na istom smo putokazu,

Zajedno smo u mektebu,

Zajedno smo na namazu.


U mektebu djeca uče,

Bolji ljudi da postanu,

Da vjeruju u Allaha,

U Islamu da ostanu.