Denijalova sehara

Poezija za djecu i odrasle

Autor: Denijal Dergic

Hidžra

 

Tri pjesme o hidžri

Hidžra

Nekad davno u pustinji,
Događaj se jedan zbio,
Sa riječima Ikre-uči,
Muhammed se pojavio.

U Islam je pozivao,
Za Islam se on borio,
Samo jedan Allah ima,
On je svima govorio.

Mušrici su odlučili,
Muhammeda da ubiju,
Da Islama više nema,
I istinu da sakriju.

Ne vidi se ništa više,
Iznad Mekke noć je tamna,
Da ubiju Muhammeda,
Odluka je pala sramna.

Kuću su mu opkolili,
Nestala je zadnja nada,
Čekali su taj trenutak,
Da ga sanak samo svlada.

Iz kuće je izašao,
Nije trebo da se krije,
Zaspale su sve ubice,
Vidio ga niko nije.

Prenuli se malo poslije,
Trgli se iz zaborava,
Muhammeda nije bilo,
Tek Alija mirno spava.

A Muhammed s Ebu Bekrom,
Kroz pustinju već se kreće,
Tražiće ga na sve strane,
Al ga nidje naći neće.

Krenuli su na put dalek,
Zbog Islama, čiste vjere,
Sklonuli se u pećinu,
Da trag skriju od potjere.

Golubica pred pećinom,
Tada gnijezdo svoje vije,
Pauk mrežu tad isplete,
Muhammeda da sakrije.

Kad potjera žurno stiže,
Paučinu tad ugleda,
Povikaše oni naglas
-Ovdje nema Muhammeda.

Mogli su da idu dalje,
Put ih dalek sada čeka,
Krenuli su u Medinu,
Ostavljena osta Mekka.

Dan za danom, put potraja,
Vrućina je, sunce grije,
A Pejgamber žurno ide,
Želi stići on što prije.

Pustinja je od kamena,
Sunce grije nigdje hlada,
U Medini čekaju ga,
Pejgamberu svak se nada.

Znali su da stići treba,
Nestrpljivo svak ga čeka,
Na obzorju u daljini,
Ugledaše dva čovjeka.

Nasta radost i veselje,
Jer Pejgamber evo stiže,
Svako želi da ga vidi,
Svak mu želi prići bliže.

Istina je pobijedila,
I ne treba da se krije,
Raduju se muhadžiri,
I sa njima ensarije.

Islam će se sačuvati,
Od Allaha čista vjera,
To je bilo putovanje,
Hidžra našeg Pejgambera.

 

Hidžra 

Kad Muhamed krenu ka Medini,
Dušmani ga htjedoše ubiti,
A kada se u pećinu skloni,
Pauk splete svoje tanke niti.

Kad potjera stiže do pećine,
Mislili su da nema nikoga,
A htjeli su ubit Muhameda,
Što vjeruje u jednoga Boga.

Krenuo je dalje kroz pustinju,
Prešao je mnogo teških milja,
U daljini ostala je Mekka,
Kamila ga donijela do cilja.

U Medini nasta radost prava,
Muhamed je bio na vidiku,
Svi su htjeli pred njega izaći,
Poljubiti ruku poslaniku.

Ensarije srcem dočekali,
Muhameda, svoga poslanika,
Tamo gdje je kamila zastala,
Uskoro je i džamija nikla.

Ezan se je začuo Medinom,
Ezan
što u džemat zove,
Da se sedžda samo Bogu
čini,
Da se Njemu upućuju dove.

 

Hidžra Muhammeda s.a.w.s.

(dio mevludskog spjeva)

Mnogi mrze Pejgambera našega,
i sve više napadaju na njega.

Svaki mušrik Muhammeda prezire,
jer ne žele da ostave kumire.

Počeli su veze da raskidaju,
muslimane prve da ubijaju.

Najslabiji morali su otići,
u daleku zemlju tako izbjeći.

Malo poslije i ostali odlaze,
I u Jesrib kroz pustinju prelaze.

Naš Pejgamber iz kuće ne izlazi,
u Mekki je, nikuda ne odlazi.

Kad su htjeli Muhammeda ubiti,
emer stiže da on Mekku napusti.

Iz kuće je Pejgamber izašao,
Ebu Bekra na svom mjestu našao.

U postelji ostao je Alija,
da ne bude prazna kuća, avlija.

Krenuli su kroz pustinju zajedno,
mušricima nije bilo svejedno.

U pećinu oni su se sklonili,
da opasnost svaku bi otklonili.

Golubica tad na ulaz doletje,
pauk onda svoju mrežu isplete.

Mušrici su krenuli u potjeru,
njima Allah osujeti namjeru.

Potjera je pred pećinom zastala,
od ulaza brzo je odustala.

Paučina na ulazu golema,
mislili su da tu nema nikoga.

Resul tada prestade se brinuti,
i u Jesrib on se ravno zaputi.

U Jesribu dugo su ga čekali,
Pejgamberu svome su se nadali.

Putovanje ovo dugo potraja,
dok ne dođe do svog cilja, do kraja.

Naš Pejgamber sve prepreke savlada,
u Jesribu radost prava zavlada.

Gdje kamila njegova je zastala,
na tom mjestu džamija je nastala.

Od tada se Jesrib zove Medina,
i islamska od tad broji godina.

Bošnjaci su mnogi hidžru činili,
da bi Islam i život sačuvali.

Pa sad Islam širom svijeta pronose,
Na Resula salavate donose.

 

Napomena

Svi ovdje pisani radovi su autorsko djelo vlasnika ove web stranice. Hvala Allahu dž.š. koji mi je podario ovaj dar i omogućio da ovaj svoj dar podijelim sa drugima.

Javno publikovanje tekstova  (na internetu i u štampi) dozvoljeno je ukoliko navedete ime autora ili izvor informacija.

Stihove je dozvoljeno koristiti u edukativne svrhe, kao i u svečanim prilikama i za to nije potrebno tražiti dozvolu autora. .

 "Denijalovu seharu"  uređuje i stihove piše Denijal Dergić.

Ukoliko imate neke primjedbe, zamjerke, prijedloge možete ih slobodno uputiti. Pogotovu ukoliko vidite da se neki tekst ili dio teksta kosi sa našom časnom vjerom,volio bih da me opomenete i  biće mi izuzetno drago da mi to napišete.

Kontakt: denijal.dergic@gmail.com




Ako nekad...

Ako nekad ti primjetiš,
Moju tihu kuću ovu,
Obraduj me sa selamom,
I uputi za me dovu.

Knjiga (ako Bog da)

Ono što se zapiše to ostaje. Ovo na webu ipak može jednog dana nestati .Smatram da je došlo vrijeme da ostavim i štampani trag. Ja lično nemam baš nikakvog iskustva sa izdavanjem i štampanjem knjiga.Traži se izdavač ili udruženje koji bi ovu moju seharu upakovao u jednu lijepu knjigu. Spreman sam da snosim troškove štampanja. Svi koji žele pomoći na bilo koji način u izdavanju zbirke stihova iz "Denijalove sehare" mogu se javiti na  mail denijal.dergic@gmail.com

Muhammed s.a.w.s. (Spjev o Allahovom Poslaniku)

Spjev sa kojim sam učestvovao na Rijasetovom "Konkursu za mevludski spjev". Stručni žiri je donio odluku da se nagrada nikome ne dodijeli. Drago mi je da niko nije pobjednik tako da nam ostaju lijepi mevludi koje smo i do sada učili. Ja ipak na ovu stranicu postavljam spjev koji sam napisao.  Mevlud ili dio mevluda se može učiti ili recitovati.

Cijeli mevludski spjev možete preuzeti ovdje

Autor o sebi

Rođen  sam 1963 godine u Zagrebu, gdje su moji roditelji radili. Samo nekoliko mjeseci po mom rođenju, vraćamo se svi zajedno nazad u Bosnu i Hercegovinu.  Osnovnu i srednju školu  sam završio u Prijedoru.

Pisanjem poezije sam se počeo baviti slučajno i dosta kasno u nekim teškim i posebnim trenucima za mene. Objavljivao nešto nekada, danas objavljujem samo u ovoj  maloj pjesničkoj radionici. Sebe lično ne smatram pjesnikom.

Vjerovatno stihovi koje pišem nemaju neku veliku književnu vrijednost, ali znam da ih pišem iskreno iz srca i da mi je na neki način obaveza da ih objavim, pa to činim na ovaj način.

Ne pripadam nikakvom pokretu ili udruženju. Nisam član nikakvih nevladinih a ni ostalih organizacija ili udruženja. Nisam član ni jedne političke stranke, partije ili pokreta.   Trudim se da budem dobar vjernik, musliman, džematlija, Allahov rob.


Za djecu

Mekteb


Ako tebe neko pita

Ideš li u mekteb ti,

Odgovori njemu odmah,

Neka znaju ljudi svi.


Rado idem ja u mekteb,

Bez mekteba ja ne mogu,

Klanjati sam naučio,

Sedždu činim dragom Bogu.


Drugari su moji tamo,

Na istom smo putokazu,

Zajedno smo u mektebu,

Zajedno smo na namazu.


U mektebu djeca uče,

Bolji ljudi da postanu,

Da vjeruju u Allaha,

U Islamu da ostanu.